cudaprirode.com

Svi smo bezbroj puta na nebu vidjeli kondenzacijske tragove (contrails) koje zrakoplovi ostavljaju na različitim visinama, bilo na vedrom, bilo na poluoblačnom nebu. Ima ih gdje god ima zračnog prometa i otkad takav promet postoji (osobito zrakoplovi na mlazni pogon). Međutim, čak i ove trivijalne stvari postaju predmet zavjera.

Kondenzacijski tragovi mogu biti različite duljine, gustoće, debljine i širine, boje i vremena trajanja. Svaka od tih karakteristika uvelike ovisi o uvjetima u slojevima atmosfere kroz koje zrakoplovi prolaze. Atmosfera je heterogena, a uvjeti koji vladaju u njoj brzo se mijenjaju horizontalno i vertikalno. Kao što možete osjetiti promjene površinske temperature mora dok plivate, slično biste osjetili i da možete poput ptice letjeti kroz atmosferu, samo što bi te promjene bile osjetnije i odnosile bi se na još brojne druge elemente. Zbog takve heterogenosti, u atmosferi postoje različite vrste strujanja (npr. konvekcija), a među oblacima brojimo desetak rodova te još hrpu vrsta i podvrsta, koji se javljaju na različitim visinama i imaju svoje karakteristike.

Međutim, zbog nerazumijevanja prirode kondenzacijskih tragova i njima subjektivno čudnog "ponašanja" istih, skupina ljudi posumnjala je da se događa nešto čudno, odnosno da poneki među tragovima ne sadrži vodenu paru. Umjesto da su neznanje rasvijetlili učenjem saznanja s područja fizike atmosfere (meteorologija), ekipa je krenula lakšim i njima zanimljivijim putem.

Subjektivno čudni kondenzacijski tragovi više ne sadrže uglavnom vodenu paru, već štetne kemikalije (chemtrails) koje se planski proizvode, pune u posebne tankove u zrakoplovima i tako truju ljude radi raznih ciljeva. Uzbudljivo i napeto, a ne dosadno i uobičajeno kao tamo nekakva kondenzacija na česticama nečistoće, koja se dalje veže za postojeću vlagu u atmosferi i progresivno širi ukoliko za to postoje povoljni uvjeti. Te otrove navodno rasipaju gotovo svi zrakoplovi, a u zavjeri sudjeluju tisuće ljudi diljem svijeta. Suvišno je uopće previše pisati o besmislenosti takve teorije zavjere, tim više jer su joj temelji vrlo slabašni, a počivaju na posve objašnjivom i očekivanom ponašanju kondenzacijskih tragova koji ne prolaze kroz jednake uvjete u atmosferi , a koji se mijenjaju vrlo brzo.

Kondenzacijski tragovi u uvjetima stabilnog, anticiklonalnog vremena najčešće relativno brzo nestaju i ne šire se po nebu. Suprotno tome, u prednjem dijelu ciklone i pri nestabilnoj atmosferi kondenzacijski tragovi zadržat će se na nebu i, spapajući se s okolnom vlagom, nerijetko znatno proširiti. Ono što se teoretičarima zavjere čini čudnim, zapravo bi čudno bilo da tako nije. Kada vidim kondenzacijski trag koji se za vrijeme stabilnog vremena s burom, modrim nebom i fantastičnom vidljivošću zadrži nekoliko sati i proširi preko pola neba, posumnjat ću u nešto. No, u petnaestak godina, koliko intenzivno pratim pojave na nebu, to se još nije dogodilo. Ova teorija zavjere nastala je otprilike sredinom devedesetih, a globalno se raširila posljednjih desetak godina, ponajprije zahvaljujući internetu. U tom razdoblju i zračni promet višestruko se pojačao, što je dovelo do većeg broja kondenzacijskih tragova. Međutim, njihove karakteristike iste su kao i prije.

Ernst Neukamp je još 1982. godine u svojoj knjižici "Oblaci i vrijeme" opisom ponašanja kondenzacijskih tragova pokušao ukazati na zbivanja u atmosferi i promjene vremena, a skenirane stranice koje se odnose na to donosim iz svog primjerka te džepne knjižice.

Iz knjižice "Oblaci i vrijeme", 1982.

Postoje i brojne, daleko starije fotografije raznovrsnih kondenzacijskih tragova, kao što je npr. ova koja seže iz Drugog svjetskog rata.

Nažalost, neki mediji pridonose ovakvim teorijama zavjera, šireći netočne i neprovjerene informacije, kao što je to nedavno uradio jedan naš internetski portal. Danas tisuće ljudi živi s iracionalnim strahom od kondenzacijskih tragova koji su opasni jednako koliko i visoki oblaci cirusnog tipa. Trebalo bi barem desetak stranica za koliko toliko detaljniju analizu i objašnjenja svih pojava vezanih uz kondenzacijske tragove. Cilj ovog kratkog članka jest informacija
i poticaj kritičkog analiziranja teorija zavjera. Umjesto doživljaja straha i tjeskobe, šetajući prirodom trebalo bi uživati, a s kondenzacijskim tragovima zabaviti se na zdraviji način. Fotografija, primjerice, nije loš izbor.

>> LUDOSTI NEMA KRAJA: Chemtrailovi postaju opasna prijetnja zdravom razumu

Daniel Pavlinović / CROMETEO / cudaprirode.com