Ne cvrkuću pred buđenje dana, ne mjauču i ne grakću na gradskim krošnjama, ali i njihov "glas" se čuje. Posebice kad u ljepljivo, mirno ljetno veče ulete u naša osvijetljena skrovišta, stanove i kuće.
Ponekad glavom udare o zaslon našeg kompjutera, čujemo kako dotaknu vreli luster te bučno kruže nepoznatim teritorijem.
Acherontia atropos
Neki pak radije skreću pozornost na sebe pri danjem svjetlu u zvučnom letu, snažno zamahujući krilima, nastojeći otkriti otkuda dolaze mirisi (juha, mesni derivati, slatko). Nemaju pjevalo, glasnice, ali ih možemo čuti. Kukci proizvode zvukove na različite načine. Mogu brzo pokretati krila, od silnih zamaha nastaju tako brojni titraji da ih čujemo kao zujanje. Krila komarca titraju jako brzo, kažu znanstvenici - više od 600 zamaha u sekundi (a ljudskim prstom možemo mahnuti do 10 puta u sekundi).
Zujanje muhe zahtijeva manji broj titraja, pa ona sa svoja samo dva krila zamahne nešto više od 300 puta. Bumbari duboko brundaju s još manje titraja. Danji leptiri nečujno lepršaju i učine oko 9 zamaha u sekundi. Čovjeku najdraži opnokrilac, medonosna pčela, zamahne i do 190 puta u sekundi. Leptir mrtvačka glava (Acherontia atropos) kad je uznemiren cvili - istiskujući zrak iz prednjeg crijeva kroz usta.
Kornjaši (Coleoptera) se glasaju jako tiho, čuti ih možemo samo iz najveće blizine. Ovo se posebno odnosi na kuckare, kukci porodice Anobiidae, odlažu svoja jajašca u drvu, rade kukuljicu, njihove ličinke stvaraju hodnike u drvu pa oštećuju naš namještaj. Čujemo ih kad se razmnožavaju kako kuckanjem o stijenke drvnog hodnika dozivaju jedno drugo i ti se svi zvuci mogu doimati sablasno u tihoj noći.
Coleoptera
Sakupljači poštanskih markica možda imaju u svojoj kolekciji fotografiju kukca jako dugih ticala i lijepe plave boje. To je Rosalia alpina , alpinska cvilidreta, kornjaš iz porodice Cerambycidae (strizibube), a kako cijela skupina proizvodi zvuk koji podsjeća na cviljenje otuda im i naziv. Stružu prvim prsnim kolutićem o izbočinu s gornje strane srednjeg prsnog kolutića i tako se stvara zvuk. Strizibuba sigurno neće postati dobar sopran, ali zato je cvrčak dobro uvježbao svoju skladbu. Od svih kukaca, ljudskom uhu najbučniji su cvrčci i zrikavci. Entomolozi kažu da ne bi trebalo biti zabune je li kukac cvrčak (cikada) ili zrikavac.
Arija cvrčka uvijek odjekuje danju (sjetite se samo pjesme o cvrčku V. Nazora, taj sunčani ditiramb), dok zrikavci postaju glavni pjevači u noćnim satima. Zrikavci zriču, a samo i jedino cvrčak cvrči i to mužjak cvrčka na svoj poseban način proizvodi zvuk i tako može privući ženku. Njihovo pjevanje nije stridulacija, dvije strukture ne taru se jedna o drugu, riječ je o timbalu, cvrče opnom na zatku. Na prvom kolutiću zatka (abdomena) napete su opne preko tetiva povezane s mišićima. Brzim stezanjem mišića (i do 500 puta u sekundi) opne počnu titrati što izaziva prepoznatljivi zvuk, a sve to pojačavaju dodatne rezonantne strukture na samom zatku.
U sistematici kukaca cvrčci pripadaju redu Hemiptera (polukrilci) pa je i to još jedna razlika u odnosu na zrikavce koji su jedan drugi red, ravnokrilci (Orthoptera). Najpoznatiji ravnokrilci su skakavci, rovci i šturci, i imaju organe za stridulaciju, aparat za glasanje posve drugačiji od onog cvrčkovog. Kod njih se zvuk može proizvesti trenjem udova i/ili krila. Za toplih morskih večeri, u okruženju bez buke, čuje se pjesma zrikavaca koji nastoje dozvati partnericu ili pak možda, upozoriti na grabežljivu pticu.
Marija radić / cudaprirode.com
Share
Komentari