Čuda Prirode koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.

Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Čuda Prirode slažete se sa korištenjem kolačića.

Slažem se

>>|||

Dihidrogen monoksid (DHMO) nema boje, okusa ni mirisa. Danas se nalazi svugdje: u našim rijekama, u zraku kojeg udišemo, u samoj hrani koju jedemo, a ubija stotine tisuća ljudi svake godine. Udisanje ove kemikalije može dovesti do smrti u roku od tek par minuta, konzumacija kroz hranu i piće može dovesti do pojačanog mokrenja, znojenja, čak i do povraćanja, te do poremećene ravnoteže elektrolita u tijelu - pa čak i smrti. Može uzrokovati opekline po cijelom tijelu.

Osim toga, DHMO uzrokuje eroziju tla, glavna je komponenta kiselih kiša, ako dođe u kontakt s električkim uređajima, dovodi do kvarova koji mogu ugroziti ljudski život. Koristi se u nuklearnim elektranama i na GMO plantažama.

Dihidrogen monoksid (DHMO) čini sve navedeno, čak i više od toga.

Činjenice: 

- Dihidrogen monoksid (doslovno, "dvovodik jednokisik") je drugo ime za H20, običnu vodu.
- Glavni način kojim voda ubija je utapanje. WHO procjenjuje da je 2002. godine bilo 382 tisuće utapanja
- Udisanje tekuće vode u većim količinama može dovesti do gušenja i brze smrti.
- Postoji medicinsko stanje koje se naziva otrovanje vodom, i koje nastupa ako se progutaju iznimno velike količine vode. U nekim slučajevima je dovelo i do smrti.
- Od vruće vode ili pare (vode u plinovitom stanju) možemo se jako opeći.
- Voda u čvrstom stanju je — led. A dulje izlaganje većim količinama leda može dovesti do ozeblina.
- Erozija tla se uglavnom događa zbog ispiranja kišama.
- Kisele kiše, kao i obične kiše, su uglavnom voda.
- Voda provodi struju i ulaskom u električke uređaje uzrokuje kratke spojeve.
- Hrđanje je oksidacija željeza u prisustvu vode.
- Voda se naširoko koristi u industriji, jer je praktična za hlađenje, čišćenje, otapanje, navodnjavanje i gašenje požara.

I u čemu je poanta ove priče?

Svrha priče o dihidrogen monoksidu nije da vas bezrazložno plaši, nego da ilustrira kako možemo krivo protumačiti činjenice ako su nam predstavljene pristrano ili van konteksta. Takav pristup ćete vidjeti u reklamama i u aktivističkim brošurama, ali i u običnim novinskim člancima i televizijskim emisijama, bez obzira da li autori bili toga svjesni ili nisu. Činjenica je da ljudi poklanjaju više pažnje pričama koje zvuče strašno ili senzacionalistički i uvijek će se netko naći da tu činjenicu iskoristi.

Kad sljedeći put naletite na slične tvrdnje, zastanite i zapitajte se: da li je moguće da je ta informacija prezentirana pristrano? Je li moguće da osoba koja me želi uvjeriti u nešto računa da ću reagirati emotivno i na prvu loptu? To što nešto zvuči strašno nije dovoljan razlog da budem prestrašen. Obično je tek malo surfanja po Webu dovoljno da razaberem što je utemeljeno, a što ostaje sumnjivo.

Cijeli osvrt o ovoj temi pročitajte na Varljiv.

 

cudaprirode.com