Čuda Prirode koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.

Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Čuda Prirode slažete se sa korištenjem kolačića.

Slažem se

>>|||

Razgovarali smo sa članovima Društva za promociju znanosti i kritičkog mišljenja Igorom Mikloušićem, psihologom na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, dr. med. vet. Jelenom Šuran, Sašom Cecijem, fizičarom na Institutu Ruđer Bošković te magistricom filozofije i sociologije Tihanom Jarić Dauenhauer.

Društvo za promociju znanosti i kritičkog mišljenja neformalna je skupina znanstvenika i znanstvenih entuzijasta zainteresiranih da svojim aktivnostima potaknu bolje razumijevanje stvarnosti, funkcioniranja svijeta oko nas, kao i ljudskog ponašanja. Društvo promovira primjenu znanstvenog pristupa i kritičko razmišljanje te djeluje na razotkrivanju i objašnjavanju popularnih zabluda u društvu. Pročitajte što kažu članovi Društva za Čuda Prirode o svojim aktivnostima, Skepticima u Pubu, GMO-u i Vladimiru Paaru.

Prvo uvodno pitanje, što je Društvo za promociju znanosti i kritičkog mišljenja, kad je i zašto nastalo te tko su članovi Društva?

Igor: Iskreno nemam pojma kad je nastalo. Cijela stvar se spontano zakotrljala nakon što smo se svi okupljeni oko Skeptika u Pubu odučili da bi cijelu stvar mogli formalizirati. Ali tek neznatno, jer kao kad pokušavaš organizirati mačke, nitko od nas ne voli organizacije, strukture itd. Tako da smo mi društvo pojedinaca koje prvenstveno svoje aktivnosti koordinira preko Facebooka zahvaljujući našem Stanetu (Stanislavu Pruscu).

Saša: Ma bili su Skeptici u pubu za Noć vještica nakon kojih smo sjeli u neki birc (nas desetak) i razgovarali što ćemo dalje. Tad smo se odlučili da bi bilo dobro da krenemo s Društvom. Na Fejsu smo krenuli 9.11.2011. (na Saganov rođendan).

Igor: Što se ljudi uključenih tiče, mislim da je cijela stvar krenula prije dvije godine na festivalu znanosti u Sinju, kada smo Dario, Saša, Neven i ja na poziv Mate Jagnjića sudjelovali na tribini o pseudoznanosti. Tu smo se nekako našli 'in vivo' po prvi put.

Saša: Prije više od dvije godine smo skoro svi bili na google grupi Skeptici. Tamo smo počeli s pričom oko osnivanja neke udruge skeptika. Tada smo tamo dogovorili da ako će bit nešto od toga, da će se zvati Udruga za promociju znanosti i kritičkog mišljenja.

Jelena: Veći broj nas se okupio u google grupi Skeptici koju je pokrenuo Edgar Buršić. U grupu sam prvo pozvala Daria Hrupeca koji je u to vrijeme na moje oduševljenje počeo pisati blog na Jutarnjem. Nakon što je on pristao, ohrabrila sam se i u grupu pozvala sve znanstvenike koji su na portalu Connect kritizirali pseudoznanosti. Nakon nekog vremena Danko Bosanac je potaknuo i susret uživo i polako smo se svi počeli upoznavati, družiti i okupljati u stvarnom životu.

Tihana: Moj suprug radi kao znanstveni novinar na Tportalu i pretprošlo proljeće smo zajedno gledali jedan TV intervju s Nevenom (njegovim urednikom). Imao mi je odlične odgovore i kao agnostika me zainteresirao za daljnje proučavanje skepticizma. Poslije smo se autom vraćali za Zagreb i povezli Franju Sokolića (PMF Split) koji nas je pozvao na već pomalo oformljenu grupu znanstvenika koja se odlučila promovirati znanost na pristupačan i fora način. Nešto kao naši Myth Bustersi. Mislim da smo na jesen 2011. konačno oformili Društvo.

Na koje načine Društvo promovira znanost i kritičko mišljenje?

Igor: Doprinos društva u promociji znanosti i kritičkog mišljenja prvenstveno vidim kroz Skeptike u pubu koji svaki mjesec sruše par mitova, okupe preko 100 ljudi u druženju i raspravi. Uz to, trudimo se biti i aktivni te sastavljati otvorena pisma kad nas nešto u javnosti ili medijima bode u oči. Pokušavamo biti dostupni za medije, dati komentar kada smo za to kompetentni ili uputiti ih na nekog tko je.

Saša: Evo Igor je sve rekao :)

Nedavno smo imali intervju sa Michael Shermerom te nam je on rekao da živimo u doba znanosti i da bi svi ljudi trebali zakoračiti u skepticizam. Smatrate li važnim (i u kojoj mjeri) da se znanost promovira u javnosti? Može li vaše djelovanje utjecati na razmišljanje ljudi i smanjiti utjecaje pseudoznanosti i raznih aktivista koji promoviraju šarlatanstvo?


Igor: Apsolutno je krucijalno da se znanost promovira u javnosti, no pitanje je kako. Znanstvena rubrika, ako i postoji, često je puna znanstvenog 'žutila'; polu-istinitih, prenapuhanih i prožvakanih vijesti koji novinari koji nisu stručni u brzini prepisuju. Takvu 'promociju' znanost ne treba. Ono što treba je svakako ukazati na prednosti koje nam znanost nudi, ali isto tako i raditi na tome da se znanstveno opismeni narod, jer kao što Neal DeGrasse veli – svijet izgleda sasvim drugačije kad ste znanstveno pismeni.

Saša: Znanost je logična, razumna, uvjerljiva – kao jedna dobra priča. Kužimo dosta dobro kad i kako je nastala Zemlja, razumijemo kako je život, nakon što je nastao (što još ne kužimo točno kako) evoluirao od prvobitnih jednostaničnih bića. No, s druge strane, znanost je prečesto prokleto neintuitivna. Znanstvenici pogledaju sve što smo do sad saznali o nečem u fizici, kemiji, biologiji i onda pokušaju na temelju toga razumjeti nešto što još ne razumijemo. I smisle super uvjerljivu priču koja se totalno uklapa u sve što smo do sad znali. I onda pokušaju predvidjeti neki novi fenomen, novu pojavu koja mora postojati negdje gdje još nismo pogledali, ako je njihova priča točna. I što se dogodi – predvide fenomen, eksperimentalni znanstvenici u svjetskim laboratorijima naprave pokuse i utvrde da – ne radi. I badave što je njihova priča tako dobro zvučala te što se tako dobro uklapala u sve prije i što bi svemir bio i tako fora, i tako elegantan, i tako logičan kad bi naša priča vrijedila. I to je to. Trenutno na CERN-u jedna takva jako lijepa i elegantna priča biva poprilično izmasakrirana (tzv. teorija supersimetrija). Da nije pronađen Higgsov bozon, i taj mehanizam bi bio odbačen, iako je jednostavan, logičan, elegantan, pametan. Sve bi to bilo badava. Tako radi znanost i to je važno prenijeti ljudima koji se njome ne bave. To je nešto što Društvo želi raditi.

Podržali ste, a i sami slali nekoliko pisama HRT-u kojeg su potpisnici bili brojni znanstvenici i ljudi koji su podržavali tekst pisma, u svrhu poboljšanja znanstvenog programa na javnoj televiziji. Hoćete li i dalje nastaviti inzistirati na ovim inicijativama?


Igor: Naravno. Sizifov posao čini se, al jednom se mora kritična masa (pisama) postići da se i to promjeni.

Saša: Ma da, Dejan Vinković smatra da je to važan aspekt našeg djelovanja pa on i Tomislav Portada najčešće iniciraju ta pisma. Svi mi - Dejan, Jelena, Igor, Tomo ili ja možemo reći nešto javno, napisati blog, ali to je samo naše mišljenje (nažalost, ponekad i o temi u kojoj i nismo baš neki stručnjaci). No ako okupimo tim ljudi pa sastavimo neki tekst koji ima glavu i rep, i u kojem se napišu čvrsto utemeljen tvrdnje pa pozovemo druge stručnjake da to pogledaju te ako smatraju da je to u redu i podrže to svojim potpisima, time šaljemo jasnu poruku javnosti i odgovornim osobama. I što se dogodi? Ne odgovori nam skoro nitko. Moram priznati da je meni totalno neozbiljno i prije svega neodgovorno od tih 'odgovornih' da uopće ne odgovore na pismo koje je potpiše nekoliko stotina liječnika, znanstvenika i drugih građana.

Jelena: A čak i kada nam netko od 'nadležnih' odgovori, ti su odgovori redovito mlaki, neutralni i pasivni. Međutim, važno je da javnost vidi našu poruku jer pritisak javnosti i medija može dovesti do promjena čak i u najučmalijoj sredini.

Spomenuli ste Skeptike u pubu. O čemu se radi? Gdje možemo sve sresti skeptike?


Igor: Osobno sam se prvi puta susreo sa Skepticima u pubu kad sam za vrijeme stipendije u Velikoj Britaniji uletio na jedan takav događaj dok je trajao Humanistički tjedan. Stvar mi se svidjela i kad sam se vratio pala je ideja da bi možda mogli neke formalne sastanke koje smo tada imali sa CFI-om, zamjeniti ili dopuniti nečim ležernijim - tj. Skepticima u pubu.

Saša: Ma da?! Nisam to znao :) Fora.

Jelena: Skeptici u pubu se održavaju jednom mjesečno u Prostoru Do ispod NSB-a. Naravno, ulaz je slobodan. Redovito imamo po tri predavanja iz raznih područja znanosti. Sama predavanja traju po 20 minuta nakon čega slijedi rasprava - publika postavlja pitanja predavačima. Naši predavači su vrhunski stručnjaci iz područja o kojima predaju i vrlo uspješno ruše neke mitove koje javnost olako i kritički prihvaća. Cilj Skeptika u pubu je edukacija javnosti na nepretenciozan i zabavan način.

Tihana: Skeptici u pubu su postali nakon nekog vremena pravi hit. Prvo nas se okupljalo tridesetak, pa pedesetak, a sad već stotinjak. Zanimljiva predavanja, odlični predavači, fora druženje poslije predavanja, opuštajuća atmosfera puba.

Kao znanstvenici i skeptici, prihvaćaju li članovi Društva mogućnost da homeopatija zaista na neki čudan način djeluje, da se astrologijom zaista može proricati budućnost, da ima nešto u fenomenu ufologije, da je GMO štetan za organizam i da se globalno zatopljenje ne događa? U kojem slučaju bi se te i slične stvari mogle prihvatiti i razmatrati?


Igor: Prihvaćamo da se sve te stvari mogu istraživati, a vjerujem da ništa nije neprihvatljivo ako se podastru dovoljno kvalitetni dokazi. No, pokazati primjerice da osobine ličnosti odgovaraju horoskopskim znacima je tek prvi korak. Treba potom otkriti zbog čega je to tako i ima li plauzibilnih objašnjenja izvan 'celestijalnog utjecaja'. Ono što želim reći je da ne postoji stvar koja se ne preispituje, no kao i kod svega drugoga, kvaliteta dokaza i argumenta je ono što će presuditi hoće li se neka propozicija i objašnjenje prihvatiti.

Saša: Neozbiljno bi bilo tvrditi da mi znamo da GMO ne može biti štetan ili da je nemoguće da je bar neko od svjetala na nebu doista svemirski brod s druge planete. To što se nešto ne može isključiti, ne znači da to moramo prihvatiti kao realistično objašnjenje. Ako postoji realna šansa da je GMO opasan, ja sam protiv. No, ako nije bilo nikakvih problema i ako poznajemo mehanizme, kao što poznajemo proceduru za proizvodnju šećera, zašto bismo za GMO postavljali stroža pravila nego za proizvodnju i prodaju šećera? Ako se nekome čini da nisam fer jer postoji bitna razlika između te dvije stvari - moram se složiti. Naime, od GMO hrane se dosad nitko nije razbolio, što se nikako ne može reći za one koji su konzumirali hranu i piće s puno šećera.

Jelena: Nastojimo biti otvorena uma, ali ne toliko otvorena da nam mozak ispadne. Uzmimo kao primjer homeopatiju. Niti nakon 200+ godina nije dokazano da djeluje, dapače, dokazano je da, osim na razini placeba ili noceba, ne djeluje, tako da više nema smisla to provjeravati niti razmatrati.

I za kraj, ukoliko bi se htio pridružiti, ima li u vašim redovima mjesta za akademika Vladimira Paara?

Igor: Ha ha ha, svakako, nakon što se odrekne svojih grijeha prošlosti poput negiranja klimatskih promjena, promicanja kreacionizma itd. I pokaže volju da zaista promovira znanost i kritičko mišljenje.

Saša: Moram priznati da mi je akademik Paar više od bivšeg profesora s faksa. Kad sam bio klinac, on je (barem meni) bio nešto kao jugoslavenski Carl Sagan. Prezentirao je komplicirane znanstvene teorije na tako prekrasno pristupačan način. No problem je da on na jednaki pitak i uvjerljiv način prezentira i tvrdnje koje možda nisu sasvim jasne, koje možda nisu sasvim točne. A kad ga drugi upozore na to da je ustvrdio nešto netočno, umjesto da pokuša pojasniti, on iskoristi neki retorički trik kako bi ostavio dojam na publiku. Mene osobno to jako rastužuje. Siguran sam da bi nam onaj Paar od prije 30 godina bio izvrstan saveznik. Možda i najbolji. No neke tvrdnje koje danas iznosi, gotovo da su u potpunom neskladu sa svime za što se zalažemo do tolike mjere da bi mi se teško bilo oteti dojmu da bi njegova javno izražena želja za pridruživanjem bila neki štos. Ali, kad bi nam se doista iskreno želio pridružiti, meni bi to bilo fantastično. [pzkm]

  

cudaprirode.com