Čuda Prirode koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.

Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Čuda Prirode slažete se sa korištenjem kolačića.

Slažem se

>>|||

Evolucija je činjenica. U svijetu koji nas okružuje neprestano se događaju promjene, pa tako i u živim organizmima. U živim organizmima neprestano nastaju promjene u genima, njihovoj strukturi i količini genetskih informacija, a te promjene se šire kroz populaciju i tokom vremena utječu na izgled, razvijenost i brojnost različitih vrsta.

Evolucija je teorija, no treba imati na pameti što 'teorija' ustvari znači. Riječ 'teorija' označava najvažniju i najvišu stvar, teorija je zapravo model na osnovu kojeg znanost interpretira i skuplja podatke. Teorija je mnogo značajnija nego 'zakoni'. Na primjer, teorija gravitacije je opći model, a zakon gravitacije je samo jedan matematički izraz.

U ovom članku pročitajte zablude i nekoliko pseudoznanstvenih argumenata ljudi koji, ili nisu stručni da o njima govore te ne poznaju znanstvenu metodu (pseudoznanstvenici), ne znaju dovoljno dobro biologiju, kemiju, biokemiju i znanost općenito, ili namjerno i svjesno lažu.

1. Ako su ljudi nastali od majmuna, zašto se majmuni nisu razvili u ljude?

Majmuni i ljudi su samo udaljeni evolucijski rođaci. Mi nismo nastali od majmuna već imamo zajedničkog pretka koji nije bio ni majmun ni čovjek, a živio je prije milijune godina. U stvari, tijekom zadnjih 7 milijuna godina mnogo je čovjekolikih vrsta nastalo: neki od primjera su Homo habilis, Homo erectus i Homo neanderthalensis. Svaki od njih je izumro u različito vrijeme, ostavljajući planet samo za nas da ga dijelimo s pregršt drugih primata.

2. Postoji mnogo rupa među fosilima koji bi potvrdili evoluciju.


U stvari, postoji mnoštvo fosila prijelaznih oblika. Archaeopteryx, na primjer, je jedan od najranije poznatih fosila ptice sa kosturom reptila i perjem. Danas postoje i dokazi da su neki dinosauri imali dlaku i perje. Therapsids su prijelazni oblik između reptila i sisavaca, a Tiktaalik je prijelazni oblik do vodozemaca. Postoji najmanje 6 različitih prijelaznih oblika u evoluciji kitova, a u ljudskoj evoluciji postoji najmanje desetak međufosilnih faza prije razvitka hominida iz zajedničkog pretka nas i majmuna prije 6 milijuna godina. Uzimajući u obzir izuzetno malu vjerojatnost da će se biljke i životinje koje uginu fosilizirati, iznenađujuće je koliko imamo fosila.

3. Nitko nikad nije vidio evoluciju na djelu.

Evolucija je povijesna znanost potvrđena činjenicom da mnoštvo neovisnih dokaza ukazuje na jedan zaključak. Set neovisnih podataka iz geologije, paleontologije, botanike, zoologije, biogeografije, komparativne anatomije i psihologije, genetike, molekularne biologije, razvojne biologije, embriologije, populacijske genetike i mnogo drugih znanstvenih disciplina dovodi do zaključka da se život razvio evolucijom. Kreacionisti zahtijevaju "samo jedan prijelazni fosil" koji pokazuje evoluciju. Ali evolucija se ne dokazuje kroz jedan fosil već kroz skup fosila skupa sa genetičkom sličnosti među različitim vrstama. No, možemo čak i vidjeti evoluciju na djelu - posebice među organizmima sa kratkim reproduktivnim ciklusom. Znanje evolucije virusa i bakterija je od velike važnosti za medicinske znanosti.

4. Znanost tvrdi da se evolucija dogodila metodom 'slučaja'.

Prirodna selekcija nije 'slučajna' tj. ne ovisi o mehanizmu slučajnog odabira. Kod prirodne selekcije 'pobjeđuju' snažniji, a pogreške se iskorjenjuju. Za ilustrirati ovo, zamislite majmuna za pisaćom mašinom. Da bih majmun metodom slučaja napisao prvih 13 slova Hamletovog monologa potrebno je  26^13 pokušaja. Taj broj je 16 puta veći od broja sekundi koje su protekle od nastanka sunčevog sustava. Ali ako je svako točno napisano slovo zadržano, a ono krivo izbrisano, fraza 'biti-ili-ne-biti' bit će napisana u samo 335 pokušaja, ili samo u nekoliko sekundi u računalnom programu. Oko je evoluiralo iz jedne, svjetlosno osjetljive točke u stanici u kompleksno oko  današnjih bića ne metodom slučaja, već kroz tisuće međukoraka od svojih je svaki zadržao ono što je poboljšalo da oko bude bolje.

5. Samo inteligentni dizajner je mogao napraviti nešto kompleksno kao što je oko.


Anatomija ljudskog oka pokazuje sve samo ne da je uzrok kompleksnosti inteligentni dizajn. Građeno je naopako i unazad, a fotoni svjetlosti putuju kroz rožnicu, vodenu tekućinu, krvne žile, ganglijske stanice, bipolarne stanice i druge prije nego što dođu na svjetlosno osjetljive štapiće koji pretvaraju svjetlosni signal u živčani impuls, koji zatim putuje u vizualni korteks u mozgu koji taj signal prevodi u razumljivi oblik. Za najoptimalniji vid, zašto bi inteligentni dizajner napravio oko unazad i naopako? Ovaj dizajn ima smisla samo u slučaju prirodne selekcije kada ona razvija oko od dostupnih materijala i u konfiguraciji organskih struktura drevnih organizama. Oko pokazuje put kroz evolucijsku povijest, a ne inteligentni dizajn.

6. Drugi zakon termodinamike dokazuje da je teorija evolucije nemoguća.

Drugi zakon termodinamike primjenjuje se za zatvorene i izolirane sustave. S obzirom da Zemlja konstantno prima energiju sa Sunca, ona je otvoreni sustav i entropija može rasti. Život može evoluirati bez da krši prirodni zakon. Da drugi zakon termodinamike funkcionira onako kako ga zamišljaju kreacionisti, nitko od nas ne bi mogao postojati, jer smo svi počeli kao fetusi u majčinoj utrobi i odrasli smo u mnogo veće i kompleksnije organizme.

7. Mutacije su uvijek štetne

Mutacije su najčešće neutralne, a zbog konfiguracije samog genetskog koda, mnogo mutacija nema apsolutno nikakav efekt. Među mutacijama koje imaju vidljive efekte, češće su negativne nego pozitivne, jer je lakše oštetiti sustav nego slučajno pogoditi novu dobitnu kombinaciju. Primjer pozitivne mutacije su baterije koje su razvile otpornost na antibiotike (za nas to nije pozitivno, međutim za bakterije je).

8. U kreacionističkim knjigama piše da je vjerojatnost da život nastane sam od sebe jedan prema broju sa više od sto nula, čime se čini da je evolucija statistički nemoguća!

To nije točno. S obzirom da nitko ne zna kako je nastao život (iako smo sve bliže razumijevanja nastanka života), nitko niti ne može izračunati vjerojatnost njegovog nastanka. Mnoge kreacionističke knjige krivo interpretiraju da se radi o vjerojatnosti da neki protein nastane slučajno. Genetičari i molekularni biolozi neprestano prate nastanak novih proteina, a bolnice imaju problem s bakterijama koje su samo u zadnjih par desetaka godina razvile nove proteine koje im omogućavaju da postanu otporne na antibiotike.

 

cudaprirode.com