Čuda Prirode koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.

Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Čuda Prirode slažete se sa korištenjem kolačića.

Slažem se

>>|||

Antibiotici su jedan od najvećih uspjeha moderne medicine i farmakologije, uz otkriće vakcinacije i spoznaje da se toaletna voda i voda za piće ne smiju miješati. Riječ antibiotik dolazi od grčkog -anti (protiv) i -bios (život). Selektivno uništavaju mikroorganizme pa nisu štetni za domaćina. Mnogo ljudi smatra kako se uz uzimanje antibiotika ne smije konzumirati alkohol, no takvo razmišljanje nije utemeljeno. Ovdje iznosimo priču o nastanku tog savjeta.

Prve antibiotike koristili su Kinezi prije više od 2.500 godina. Shvatili su da plijesan koja raste na siru od soje može djelovati povoljno na liječenje čireva. Ta plijesan izlučuje tvar nazvanu streptomicin, poznatu kao prvi antibiotik koji se danas koristi za liječenje kuge, čiji je uzročnik bakterija Yersinia pestis.

Prvi antibiotik za široku upotrebu, penicilin, otkrio je Alexander Fleming 1928. godine, a priča o slučajnosti tog otkrića naveliko je poznata (na mrvicama kruha koje su igrom slučaja pale u petrijevku razvila se plijesan i uništila okolne stafilokoke). Za svoje otkriće dobio je Nobelovu nagradu. Tek 1941. godine grupa znanstvenika na Oxfordu uspješno je izolirala penicilin u značajnijim količinama. Od straha da će nacisti napasti zgradu i uništiti laboratorij, svakim odlaskom s radnog mjesta uzimali su plijesan i stavljali u džepove hlača, kao rezervu za ponovni početak izolacije ako se laboratorij uništi. Penicilin je postao komercijalno dostupan već 1943., prvo samo za vojsku, a potom i za narod.

Penicilin je zaista bio čudotvoran lijek. Djelovao je brzo i učinkovito na liječenje upale pluća, meningitisa i drugih smrtonosnih bolesti, kao i spolno prenosivih bolesti (tada zvanih veneričnih bolesti). 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća klinika za liječenje spolno prenosivih bolesti savjetovala je korisnike da ne koriste penicilin u kombinaciji s alkoholom, iako nije postojala značajnija kemijska interakcija između njih. Savjet je temeljen na moralnom, a ne farmaceutskom načelu. Liječnici su bili zabrinuti da bi pod utjecajem alkohola pacijenti mogli zaboraviti na patnje i postati nestašni, te tako prenijeti infekciju na drugu osobu prije nego antibiotik počne djelovati.

Danas je poznato da alkohol u kombinaciji s nekim antibiotskim lijekovima poput tinidazola (Fasigyn) i metronidazola (Flagyl) može stvarati toksičnu (disufiramsku) reakciju: potencijalne mučnine, povraćanje, grčeve u trbuhu, osip, crvenilo, glavobolju ili aritmiju srca. Zbog inhibicije enzimskog sustava jetre smanjena je apsorpcija nekih antibiotika (doksiciklina i tetraciklina) ili je njihov metabolizam ubrzan, a time je efikasnost smanjena.

Alkohol generalno oslabljuje imunološki sustav pa se liječenje i oporavak može odužiti, što je osobito izraženo kod starije populacije. Zbog zaboravljivosti upitno je uzimanje lijeka na vrijeme, a to dovodi u pitanje nastanak rezistencije bakterija na antibiotik. Svakako, preporuka je ne uzimati alkohol prilikom liječenja antibioticima, ali čaša, dvije neće naštetiti organizmu.

 

cudaprirode.com