Čuda Prirode koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.

Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Čuda Prirode slažete se sa korištenjem kolačića.

Slažem se

>>|||

Čovjekov je organizam jako kompliciran 'stroj', a rak je najkompliciraniji mogući kvar toga stroja za kojeg još ni ne znamo kako radi. Ipak, znamo da rak ima šest ključnih obilježja, a kad bismo samo jedno od njih uspješno 'napali', izliječili bismo rak. Učestalost malignih tumora u današnje vrijeme stalno raste. Rak ili maligni tumor bolest je od koje umire oko 13% ljudi, oko trećine svih tumora može se spriječiti, a naredna trećina se može izliječiti današnjim načinima liječenja. Rak je obilježen stalnim rastom i širenjem na druge organe koje uništava (jednako kao što uništi i organ u kojemu je nastao).

Pažljivijim proučavanjem vidi se da se rak od zdravog tkiva razlikuje u šest temeljnih karakteristika i to:

1. stalno umnožavanje stanica

2. nemogućnost zaustavljanja tog umnažanja

3. otpornost stanica raka na samouništenje (organizam uništava vlastite stanice koje nisu normalne)

4. besmrtnost stanica raka

5. stvaranje novih krvnih žila koje raku omogućuju prehranu

6. širenje na druge organe ili metastaziranje - po mnogima najopasnija osobina raka.

Da bi tumor bio maligan, mora imati svih šest karakteristika. Drugim riječima, da bi ga se izliječilo, dovoljno je 'uspješno napasti' samo jednu od njegovih šest ključnih osobina. Na primjer, da bi se spriječilo metastaziranje, rak bi trebalo liječili kirurškim odstranjenjem, da bi tumor 'umro' od gladi, treba se spriječiti stvaranje novih žila. Uz šest ključnih odlika rak pokazuje još neke neobične osobine. Tkivo raka aktivno prevari naš imunološki sustav, a sklonost mutacijama kao i kronična upala do koje često dolazi, ubrzava nastanak i razvoj raka. Da priča bude kompliciranija, maligni tumor ima i drugačiji metabolizam od zdravog tkiva te se učinkovitije koristi dostupnom hranom.

Ni ne znamo koliko još toga ne znamo

Čovjekov je organizam jako kompliciran 'stroj', a rak je najkompliciraniji mogući kvar toga stroja za kojeg ne znamo kako radi. Iako su knjige iz kojih učimo o čovjekovu funkcioniranju debele i teške, s ogromnim brojem spoznaja, moramo imati na umu da u njima piše samo ono što je poznato te da ni ne znamo koliko je to od naše biološke sveukupnosti. Prema mojoj procjeni, danas znamo oko 10-20 % toga što u nama stvarno postoji. Tako da kada moj student odgovori s 'ne znam', u suštini je točno odgovorio (iako to ne znači da će proći na ispitu). Mi isključivo govorimo o poznatome, a ni ne znamo koliko toga zapravo ne znamo. Kad pod mikroskopom vidimo da se u tumoru stvaraju nove krvne žile, ne znamo što se to događa. Ne znamo koje se sve molekule aktiviraju, s kojim drugim molekulama se udružuju i kako se modificiraju pri stvaranju nove žile. Vjerojatno ima više putova do nove krvne žile pa u jednom tumoru one nastaju na jedan, a u drugom na nešto drugačiji način. Kada bismo znali sve o bilo kojem od šest ključnih elemenata, lakše bi pronašli lijek za rak.

U skoroj budućnosti, tisuću nalaza iz jednog vađenja krvi

Saznavanje svega sigurno će dugo trajati. Danas se dosta zna o genima, a o molekulama koje obavljaju gotovo sve poslove u našim stanicama - bjelančevinama (proteinima), zna se znatno manje. Jedna prosječna čovjekova stanica ima oko sto tisuća proteina. Svaki od njih može se malo promijeniti (modificirati) vežući na sebe nešto drugo, npr. fosfat. Te promjene ponekad samo malo utječu na funkciju tog proteina, a ponekad se ona sasvim promijeni. Proteini najčešće rade tako da se međusobno dodiruju te se u svojem radu udružuju. Svaki novi kontakt (kao i modifikacija) može donijeti neku novu funkciju tom proteinu.

U jednoj skupini od 900 proteina dokazano je 400 različitih interakcija, što ukazuje na nevjerojatan broj mogućnosti za različito djelovanje ili njegovo fino moduliranje. Danas tehnologija proučavanja proteina (tzv. proteomika) omogućuje proučavanje tisuća proteina odjednom pa se može očekivati da će uskoro biti moguće iz samo jednog vađenja krvi očitati tisuću nalaza odjednom. No to su samo proteini. Naše su stanice građene i od različitih iona, masti i šećera, koji se tek počinju proučavati, što jasno ukazuje na našu veliku složenost, a tako velika kompleksnost omogućuje čovjeku da radi gotovo sve - od sviranja violine, igranja nogometa i teške komplicirane matematike.

Još mnogo Nobelovih nagrada

Sigurno će još biti puno velikih znanstvenih otkrića i još mnogo podijeljenih Nobelovih nagrada prije nego upoznamo većinu biologije koja nas čini složenim bićima. Siguran sam da će za deset godina među elementima nužnim za razvoj raka biti više odlika (umjesto sadašnjih šest). Tada će nam biti neshvatljivo da to 2011. godine nismo znali, jednako kao što ovoga srpnja ne možemo pojmiti što bi to moglo biti. Tumori se proučavaju na mnogo načina. Proučavaju se uzorci tumora koji se prikupe za vrijeme operacije (to je konačna slika tumora i proučavanjem takvih tumora ne možemo saznati kako je tumor nastao), proučavaju se i tumorske stanice (na kojima se mogu proučavati poremećaji prisutni u tumorima kao i testirati novi lijekovi). Ključni su pokusi na miševima, jer prije nego se išta primjeni na čovjeku, testira se na miševima. Osim toga, na miševima se mogu proučavati sve faze razvoja tumorske bolesti kao i svi lijekovi i terapijski postupci.

Uzročnici raka - kako se boriti?

Rak je vrlo složena bolest protiv koje se teško borimo, ali protiv raka postoje mnoge jednostavne mjere sprječavanja. Kao uzročnike raka prepoznajemo razne kemikalije - nikotin, azbest, insekticide, pogrešna i prekomjerna prehrana. Tu su i fizikalni agensi kao UV i rendgensko zračenje, radioaktivne kemikalije te mikroorganizmi kao što su HPV virusi, virus hepatitisa B, bakterije (H. pylori) i neki paraziti. Neke osobe su genetski sklone tumorima, a kod nekih navedeni agensi pokvare gene što omogućava nastanak raka. Procjenjuje se da je za svaki tumor ključan nastanak oko sedam mutacija, a u tumorima je obično prisutno oko 350 različitih mutacija. Danas je moguće istražiti sve gene odjednom pa je tako pronađeno da rak pluća ima 22.910 mutacija.

Zna se da jedna jedina popušena cigareta izazove mutacije od kojih već i prva može biti jedna od sedam ključnih mutacija. Za prevenciju raka treba prestati pušiti, imati odgovarajuću tjelesnu težinu, redovito vježbati, ne piti zaslađena pića i smanjiti unos crvenog mesa, a jesti puno voća i povrća. Danas se proučavaju i lijekovi koji bi mogli spriječiti nastanak raka (npr. aspirin, statini, tamoksifen itd.), a postoji i mogućnost cijepljenja protiv virusa koji uzrokuju rak (protiv HPV-a i hepatitisa B). Smatram da će budućnost donijeti sve bolje i složenije liječenje raka uz mogućnost da će se neki tumori biti potpuno izlječivi. Kao što je poznato, i današnja onkologija može izliječiti rak ako se on na vrijeme otkrije.

  

Dr. sc. Janoš Terzić, Universitas / cudaprirode.com