Čuda Prirode koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.

Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Čuda Prirode slažete se sa korištenjem kolačića.

Slažem se

>>|||

"Zar vi vjerujete u evoluciju?" To pitanje čujem s vremena na vrijeme. I svaki me put baci u očaj. Što reći? Ima li se uopće smisla truditi? Poput Sizifa krećem iznova: "To nije stvar vjere…" Znanstvene se teorije ne prihvaćaju činom vjere. One su dosljedni pojmovni modeli kojima objašnjavamo cijeli skup činjenica. Osim toga, teorije daju provjerljiva predviđanja. Činjenice su pak iskustvena opažanja koja su, u principu, dostupna svima. Provjerljive pretpostavke kojima možemo objasniti činjenice nazivamo pak hipotezama. Višestruko potvrđene hipoteze prerastaju u teorije. I tako dalje.

Sve je ovo abeceda znanosti koja je u našem obrazovanju, nažalost, vrlo marginalizirana. Mnogi studenati fizike, kemije i biologije diplomiraju bez da shvate bit znanosti. No, nedavno sam našao jedan svijetli primjer koji me stvarno oduševio: znanstvenu početnicu za britanske brucoše biologije, knjigu Johna Ellisa How Science Works: Evolution. Pisao sam profesoru Ellisu i pitao ga smijem li koristiti materijale iz njegove knjige za svoje predavanje. Ne samo da je pristao nego mi je odmah poslao dva primjerka svoje knjige i sve originalne slike iz knjige. E, to ja nazivam nesebičnim zalaganjem u svrhu promicanja znanosti.

Motiviran Ellisovom knjigom i potaknut pitanjima svojih naivnih poznanika koji 'ne vjeruju u evoluciju' odlučio sam komentirati tri najraširenija mita o evoluciji. Odabrao sam ih iz teksta Top 10 Myths about evolution (And How We Know It Really Happened) koji je objavio Skeptics Society, 2010. godine.

Ako ljudi potječu od majmuna zašto se svi majmuni nisu razvili u ljude?

To je pitanje pogrešno postavljeno i pokazuje potpuno nerazumijevanje temeljne ideje evolucije. Ljudi se, naravno, nisu razvili od majmuna koji danas žive i koje, primjerice, možemo vidjeti u zoološkom vrtu. Stvar je u tome da ljudi i današnji majmuni imaju zajedničkog pretka. Zapravo je poanta ta da su na evolucijskom stablu ljudi i današnji majmuni prilično blizu, da predstavljaju grane koje su se relativno nedavno (s obzirom na starost Zemlje) razdvojile. Što se zajedničkog pretka tiče, njega možemo naći sa svakim živim stvorom koji postoji, ili je postojao, na ovom planetu. Zajedničkog pretka imamo i s psom i s magarcem i, ako baš hoćete, s dinosaurom. Ta kriva slika majmunskog podrijetla čovjeka, koja je mnogima tako odbojna, duhovito je prikazana u legendarnom dijalogu Franje i Mine u filmu Tko pjeva zlo ne misli.

Franjo: Ja sam čitao jednu knjigu o tome kak je postal čovjek. Tam sve piše. Najprije su bile ribe, onda kak su ribama narasle noge, i tak, sve do čovjeka.

Mina: To nije ona knjiga gde neki Englez piše da su ljudi postali od majmuna?

Franjo: Pisca se više ne sećam, ali knjiga je imala predivne korice, pače sa zlatorezom!

Mina: Ne znam, ja sam tak čula. Al ak je on postal od majmuna, ja nisam!

Evolucija je samo teorija Eh, ova mi je tvrdnja najdraža. Da, evolucija je teorija. Samo teorija. No, moram podsjetiti na nešto vrlo trivijalno. Riječi imaju višestruka značenja. Kolokvijalno, teorija znači nagađanje ili pustu priču. U znanstvenom kontekstu riječ teorija je, kao što sam već napisao na početku, "dosljedni pojmovni model kojim objašnjavamo cijeli skup činjenica."

No, nije samo evolucija jedna teorija. Sve je u znanosti 'samo teorija'

Cijela je znanost skup ideja koje možemo zvati teorijama ili modelima. Pitanje je jedino koliko je koja teorija dobro potvrđena činjenicama. U slučaju teorije evolucije te su potvrde toliko brojne i dosljedne da teoriji daju status prirodnog zakona.

Drugi zakon termodinamike dokazuje da je evolucija nemoguća

Oni koji ovo tvrde pokazuju da su neznalice ne samo u biologiji, nego i u fizici. Da razjasnimo osnovne pojmove. Evolucija je promjena nasljednih svojstava bioloških populacija iz generacije u generaciju. Promjenama se vrste prilagođavaju svojoj okolini. Ukratko, vrste se razvijaju ili evoluiraju. A razvoj najčešće vodi (iako ne nužno) povećanju kompleksnosti ili, grubo govoreći, većoj uređenosti. Drugim riječima, evolucijom raste red. S druge strane, prema drugom zakonu termodinamike (jednom od temeljnih zakona u prirodi) entropija zatvorenog sustava može isključivo rasti. Entropija je vrlo netrivijalni pojam u fizici, no za ovu svrhu je dovoljno reći da se entropija može shvatiti kao mjera nereda u sustavu.

Prema drugom zakonu termodinamike, red u sustavu može se jedino smanjivati. Dakle, fizika tvrdi da se red smanjuje, a biologija da red raste. Tko je u pravu? Kontradikcija je, naravno, prividna. Drugi zakon termodinamike vrijedi za zatvoreni sustav, a planet Zemlja (na kojem se odvija evolucija živih bića) nije zatvoreni sustav. On neprekidno prima energiju sa Sunca. O tom sam pitanju detaljno pisao prije dvije godine u blog-postu Fizika za pjesnike (1): drugi zakon termodinamike. Ovdje recikliram dio tog teksta:

"Živa bića, na prvi pogled, narušuju drugi zakon termodinamike jer imaju stalan ili čak rastući red. Njihova se entropija ne povećava nego se čak smanjuje, odnosno idu u smjeru većeg reda (što je očito u vrijeme embrionalnog razvoja). No, nijedno živo biće, naravno, nije zatvoreni sustav. Dok je živo, neprestano izmjenjuje energiju i tvar s okolinom. Entropija se može smanjivati u dijelu sustava (živo biće), ali mora rasti u cjelokupnom zatvorenom sustavu (živo biće + okolina). Također, česte su tvrdnje kreacionista da evolucija ne postoji upravo zbog drugog zakona termodinamike. Kao, drugi zakon termodinamike je dokaz da evolucija ne može postojati jer bi, eto, njezino postojanje narušilo taj prirodni zakon. Krivo. Ne postoji proturječje, i to zbog Sunca. Kreacionisti ne samo da ne razumiju evoluciju nego, naravno, ne razumiju ni drugi zakon termodinamike. Cijela Zemlja, također, NIJE zatvoreni sustav. Ona neprekidno prima energiju od Sunca. Ta energija koja na Zemlju stiže izvana omogućuje da se lokalno odvijaju procesi u kojima se entropija smanjuje. U širem pak sustavu (Zemlja + Sunce) entropija neprekidno raste odnosno drugi zakon termodinamike vrijedi."

 

dr.sc. Dario Hrupec, Tehnopolis, cudaprirode.com