Čuda Prirode koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.

Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Čuda Prirode slažete se sa korištenjem kolačića.

Slažem se

>>|||

Hrana postaje veliki svjetski problem. Zbog porasta stanovništva, klimatskih promjena i smanjenja poljoprivrednih površina sve je manje hrane. Prema nekim podacima zbog porasta stanovništva potrebe za hranom toliko će se povećati, posebno u siromašnim zemljama, da će je se u sljedećih 40 godina morati proizvesti koliko u posljednjih 8000 godina!

No, suvremena tehnologija omogućila je proizvodnju genetički modificirane hrane, hidroponski uzgoj, a sve se više govori i o gradskim vrtovima.

"Genetički modificirane promjene odnose se na sve promjene deoksiribonukleinske kiseline (DNK) koje su nastale korištenjem tehnike genetskog inženjeringa. Kombiniraju se po prirodi nespojive vrste da bi se proizvelo neko novo svojstvo. Hidroponski uzgoj podrazumijeva uzgoj biljaka ne na tlu, već na vodenoj otopini" - ističe prof. dr.sc. Ramona Franić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Nove tehnologije koje bi mogle pomoći u rješavanju sve većeg problema prehrane u svijetu bile su tema nove znanstvene emisije na HRT-u Treći element.

"Kad se govori o GMO-ima onda se vrlo često spominju strah i zabrinutost, međutim situacija je takva da zapravo nemamo puno razloga za zabrinutost zbog toga jer se takvi organizmi preispituju kao rijetko koji drugi organizam na tržištu" - rekao je u emisiji Treći element dr.sc. Ivan Krešimir Svetec s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu. 

"Prvo što treba objasniti je da u Hrvatskoj nema GM proizvoda. To jednostavno ne postoji. Ono što eventualno možemo pronaći su izuzetno pročišćeni sastojci koji potječu od nekakvog GMO-a. Ono o čemu možemo razgovarati je GM stočna hrana" - upozorava dr.sc. Hrvoje Fulgosi s Instituta Ruđer Bošković.

Dugoročna istraživanja utjecaja genetički modificirane stočne hrane

Dugoročna istraživanja su rađena svuda po svijetu s ciljem odgovaranja na pitanje što se događa sa stokom koja se hrani GMO sojom. 2009. godine na simpoziju stočne hrane rečeno je da dugoročne studije na kokošima, svinjama, teladi i drugom stokom nisu pronašle nikakve dugoročne posljedice - niti na fertilitet stoke, niti je bilo alergijeskih reakcija. Jedne godine su bili lošiji rezultate s GM hranom, a druge s konvencionalnim hranjenjem, ističe Fulgosi.

"Izuzetno je važno reći da su proizvođači stočne hrane strašno zainteresirani da imaju dobar prinos, kvalitetno meso, i prema tome ako su odabrali to i ustanove nakon godinu dana da to nije polučilo dobre rezultate, oni će to napustiti. To je empirijsko istraživanje, na licu mjesta. Da je to toliko loše, to nitko od stočara ne bi koristio" - kaže Fulgosi.

Umjetno meso možda je rješenje za sve veću potražnju mesa

Agencija pri Ujedinjenim narodima za hranu i poljoprivredu FAO procjenjuje da će do 2050. godine potražnja za mesom biti udvostručena. Rješenje je možda umjetno meso, a evo na koji način se proizvodi:

Mišično tkivo glavni je sastojak mesa kojeg jedemo. Jednostavnim i neškodljivim zahvatom uzima se uzorak mišićnog tkiva. Tkivo se zatim reže na sićušne komade kako bi se odvojila mišićna vlakna i stanice. Mišićno tkivo sadržava stanice masti i mišićne stanice, koje se odvajaju da bi se proizvelo uzgojeno meso. Stanice se potom počnu dijeliti, te na kraju iz jedne mišićne stanice nastaje više od trilijun stanica koje se prirodno povezuju i formiraju miozinske cjevčice, koje se stavljaju u posudu za uzgoj. Električni impulsi uzrokuju kontrakcije zbog kojih se mišićno tkivo povećava. Ovom tehnikom može se proizvesti milijun traka mišićnog tkiva, a kada se oni poslože zajedno, dobivamo ono od čega smo krenuli - goveđe meso!

"Uspjeh ovog proizvoda na tržištu ovisi o samim potrošačima i na tome kako će gledati na taj proizvod. Priča će vjerojatno biti slična kao i s GMO-ima, ako propaganda bude da je to generalno loše, proizvod neće imati uspjeha na tržištu. Ako se pogled ljudi usmjeri na nove tehnologije vjerujem da će jedan ovakav biotehnološki proizvod imati dosta uspjeha" - rekao je Svetec.

Dio vegetarijanaca, koji su vegetarijanci samo zato jer ne žele da životinje pate, bi mogli promijeniti svoj način ishrane.

S druge strane mogla bi se kontrolirati količina masnih stanica u odresku, pa bi mogli imati hamburgere s raznom koncentracijom masti, kao što sad imamo mlijeko s raznim koncentracijama masti.

"Ako će ta hrana biti loša, bez okusa, onda to nitko neće jesti. Mi ljudi uživamo u okusima, a jedan od razloga zašto je genetski modificirana rajčica propala je taj što su odabrali sortu koja je bezukusna i loša, ne zbog GMO tehnike" - zaključuje Fulgosi. Treći Element Wfp

 

 

cudaprirode.com