Čuda Prirode koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.

Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Čuda Prirode slažete se sa korištenjem kolačića.

Slažem se

>>|||

Rak je uvijek teška tema. Česta je situacija gdje je rak otkriven prekasno, i mogućnosti liječenja su slabe ili nikakve. Rak uzima naše najbliže, ne pita za godine, nacionalnost, vjeru ili spol. Rak je misterij za većinu ljudi - rijetko tko ima potrebno predznanje o medicini, genetici, molekularnoj biologiji da bi shvatio kako nastaju tumori, kako se šire, i što čine organizmu. Razumiju to ljudi u bijelim kutama, ali rijetko koji od njih uloži trud objasniti pacijentima i obitelji što ih je pogodilo i što je pred njima.

Kada se sve to uzme u obzir, nije nimalo čudno da se o raku razvio veliki broj mitova. Kada nas nešto plaši, kada vjerujemo da postoji drugo objašnjenje, koje ljudi ne znaju, kada možemo krivnju za tešku situaciju pripisati nekom ili nečem, nastaje plodno tlo za glasine, mitove i laži.

Kako bi razotkrili barem neke od najčešćih mitova vezanih uz rak, djelatnici neprofitne britanske organizacije Cancer Research, posvećene istraživanju raka, odlučili su podijeliti sa svijetom činjenice oko kojih se svi stručnjaci slažu - nepobitne istine koje se neće promijeniti koliko god mi ne željeli vjerovati u njih.

Mit 1: Rak je moderna bolest koju je stvorio čovjek

Često se spominje kako se danas rak pojavljuje sve češće, kako je za to kriv moderan stil života i brojni otrovi kojima smo izloženi. To nije istina.

Rak postoji otprilike jednako dugo koliko i ljudska rasa. Opisali su ga liječnici u starom Egiptu i antičkoj Grčkoj, a tumori na kostima otkriveni su na ljudskim ostacima starim više od 3000 godina.

Činjenica je da je rak najčešće posljedica starenja. Rizik od raka raste s dobi, a danas smo iskorijenili većinu minornih bolesti od kojih su ljudi kroz povijest umirali puno mlađi. Što duže živimo, nakupljamo oštećenja DNK u našim stanicama, a svako oštećenje predstavlja potencijalni početak raka.

Također, danas smo u stanju puno preciznije dijagnosticirati rak, pa brojne smrti koje su kroz povijest ostajale nerazjašnjenje danas znamo da su mogle biti uzrokovane tumorom.

Istina je da stil života, prehrana i okoliš utječu na šanse za oboljenje - pušenje je danas najčešći uzročnik raka - no to i dalje ne znači da se radi o modernoj bolesti koju uzrokuje čovjek.

Mit 2: 'Superhrana' može spriječiti rak

Borovnice, repa, brokula, češnjak, zeleni čaj… Iako brojne internet stranice tvrde drugačije, ne postoji 'superhrana'. To je samo marketinški termin koji tvrtke koriste kako bi prodale svoje proizvode, i nema nikakve znanstvene osnove.

To ne znači da je svejedno što jedemo. Neke namirnice su očigledno zdravije od drugih. Jesti svježe voće i povrće ne može biti loša ideja, i može biti dio zdrave, uravnotežene prehrane, ali nije pretjerano važno o kojem se voću i povrću radi.

Najbolji način za smanjiti rizik od raka - no ništa ga ne može ukloniti - je prihvatiti se dugoročno zdravih navika poput nepušenja, bavljenja tjelesnom aktivnošću, održavanjem zdrave tjelesne težine i umjerenošću u ispijanju alkohola.

Mit 3: 'Kisela' prehrana uzrokuje rak

Neki od mitova o raku su iznenađujuće uporni, iako se protive osnovnim pojmovima biologije. Jedan od takvih mitova je da pretjerano 'kisela' prehrana povećava 'kiselost' krvi, što navodno povećava rizik od raka. Ponuđeni odgovor je: jedite više lužnate hrane, poput zelenog povrća i voća (uključujući, paradoksalno, limun).

Ovo je biološka glupost. Istina je da stanice raka ne mogu opstati u lužnatoj okolini, ali ne mogu ni druge, zdrave stanice.

Krv je po svojoj prirodi lagano lužnata. Lužnatost krvi vrlo brižno održavaju bubrezi unutar vrlo uskog, zdravog raspona. Hrana koju unosimo nema nikakav utjecaj na kiselost krvi, dodatnu kiselost/lužinu izlučujemo uriniranjem.

Mit 4: Rak voli slatku hranu

Drugi mit koji se često pojavljuje je da 'šećer hrani stanice raka'. Uz njega se predlaže da se iz prehrane u potpunosti izbaci sva slatka hrana.

Sve stanice u našem tijelu koriste šećer za energiju, ne samo stanice raka. 'Šećer' je općeniti pojam za sve od jednostavnih voćnih šećera pa do složenog škroba. Sve ugljikohidrate tijelo pretvara u glukozu i fruktozu, kojim hrani sve stanice u organizmu.

Ne postoje nikakvi dokazi da šećer koji uzimamo u hrani izravno daje energiju stanicama raka, a ovaj mit iskrivljuje ono što znamo: potrebna nam je zdrava, uravnotežena prehrana.

Mit 5: Rak je gljivično oboljenje - i lijek je soda bikarbona

Ova ‘teorija’ potječe od netočnog opažanja kako je ‘rak uvijek bijele boje’ (niti je uvijek bijele boje, niti su gljive uvijek bijele). Oni koji promiču ovu teoriju vjeruju kako rak uzrokuje infekcija gljivicom candidom, i da je tumor posljedica pokušaja tijela da se obrani od infekcije.

No, ne postoje nikakvi dokazi da je to istina, a istovremeno postoje brojni dokazi da nije.

Predloženi lijek - soda bikarbona - također nema nikakvog smisla, jer gljivične infekcije ne liječimo sodom bikarbonom, jer ih ni na koji način ne suzbija. S druge strane, pokušaji liječenja sodom bikarbonom znali su imati smrtonosne posljedice.

Iako su istraživanja na miševima pokazala da soda bikarbona može neutralizirati kiselost mikrookoliša tumora, i time zaustaviti njegov rast, to rješenje je najvjerojatnije nedostatno za ljude. Doza sode bikarbone od 12 grama dnevno mogla bi neutralizirati kiselinu koju proizvede tumor veličine jednog milimetra. S druge strane, sve doze veće od 30 grama na dan uzrokuju teške zdravstvene probleme.

Mit 6: Postoji čudotvorni lijek za rak…

Od kanabisa do klistira od kave, internet je pun videa i osobnih anegdota o 'prirodnim' i 'čudotvornim' lijekovima za rak.

Videi na internetu nisu znanstveni dokaz - mi ne znamo jesu li se ljudi u njima izliječili baš jednim specifičnim alternativnim lijekom ili ne. Ne znamo koja je bila njihova dijagnoza, ne znamo jesu li uopće imali rak.

Također, čujemo samo uspješne priče - što s ljudima koji su isprobali alternativnu metodu i svejedno umrli? Mrtvi ne govore, a ljudi koji predstavljaju čudotvorne lijekove nude samo najuspješnije primjere.

Iz ovog su razloga važna klinička istraživanja. Nije nemoguće da postoje učinkoviti prirodni lijekovi, od aspirina (kora vrbe) do penicilina (plijesan). Jedan od lijekova za rak, taxol, dobiva se iz ekstrakta iglica i kore jednog zimzelenog drveta.

Ali to ne znači da bi trebali žvakati koru drveća da bi izliječili tumor. Radi se o učinkovitom lijeku jer je u kliničkim istraživanjima otkriveno koji sastojak uistinu pomaže, i koliko pomaže. Otkriveno je da je siguran i učinkovit, i koja je potrebna doza.

Naravno da će ljudi oboljeli od tumora posezati za bilo kakvim lijekom. I razumljivo je da će tragati posvuda za nečim što bi im moglo pomoći, ali naš savjet je da paze na sve što se proglašava 'čudotvornim lijekom', pogotovo ako vam ga netko pokušava prodati.

Mit 7: …ali ga velike farmakološke tvrtke suzbijaju

Zajedno s idejom kako postoji pregršt 'čudotvornih lijekova' stoji ideja da Vlade, farmakološke tvrtke, pa čak i dobrotvorne organizacije sudjeluju u uroti koja skriva 'pravi' lijek za rak jer zarađuju masne novce na postojećim tretmanima.

Bez obzira o kojem se predloženom lijeku radilo, logika obično ide ovako: radi se o nečemu rasprostranjenome, jeftinome, što se ne može patentirati, i stoga medicinski establišment suzbija sva saznanja o tom lijeku kako bi podebljao svoje džepove.

Istina je da farmaceutska industrija ima problema s transparentnošću i kliničkim istraživanjima na kojima bi trebala poraditi (knjiga Bad Pharma od Ben Goldacrea je dobar primjer), no isto tako treba se sjetiti kako razvoj i testiranje lijekova košta mnogo novaca, koji privatne tvrtke moraju nekako povratiti.

Problemi koji postoje s konvencionalnom medicinom ne znače automatski da alternativni 'lijekovi' rade. Samo zato jer se automobili katkad znaju sudariti ne znači da bi trebali isprobavati leteće tepihe.

Nema nikakvog razloga zašto bi velike kompanije suzbijale potencijalni lijek. Kada bi našli visokoučinkovitu terapiju, to bi im osiguralo ogromnu prodaju diljem svijeta.

I nije istina da novi lijek ne bi mogli patentirati. Farmakološke tvrtke nisu glupe, i brzo isprobavaju sve obećavajuće lijekove. Uvijek je moguće 'prepakirati' i patentirati molekule na način koji bi im omogućio povrat investicije.

Također, brojne neprofitne organizacije, kao Cancer Research UK i državni instituti vrše klinička istraživanja bez ikakvih obaveza za postizanje profita. Primjerice, u tijeku su velika klinička ispitivanja učinkovitosti aspirina u sprečavanju raka debelog crijeva, smanjenju nuspojava kemoterapije i poboljšavanja preživljavanja. Aspirin je prvi put proizveden 1897., patent je istekao, i danas ga bilo tko može proizvoditi bez plaćanja licence.

Mit 8: Liječenje raka ubija više nego što liječi

Liječenje raka - bez obzira radilo se o kemoterapiji, radioterapiji ili kirurgiji - nije lagano. Nuspojave su često teške - tretmani koji ubijaju stanice raka nerijetko utječu i na zdrave stanice.

Katkad, nažalost, liječenje ne uspije. Znamo da je jako teško tretirati rak u kasnom stadiju, nakon što je metastazirao, i dok liječenje može oslabiti simptome i produljiti život, neće moći izliječiti uznapredovale tumore.

Kirurgija je još uvijek najučinkovitiji lijek za rak, ako je otkriven dovoljno rano za operaciju. Radioterapija izliječi više ljudi od lijekova za rak. No, kemoterapija i drugi lijekovi imaju važnu ulogu u tretiranju raka - u nekim slučajevima zaustavi bolest, u drugima barem produlji život.

Tvrdnje na internetu kako je kemoterapija 'samo tri posto učinkovita' su netočne i bazirane na starim informacijama.

U većini slučajeva, lijekovi rade. Više od 96% muškaraca danas prežive rak testisa, u usporedbi s manje od 70% u sedamdesetima. Čak 75% djece s rakom se izliječe, dok bi se krajem šezdesetih izliječilo samo 25% - većina njih danas je živa zahvaljujući kemoterapiji.

Ipak, još uvijek smo daleko od učinkovitih, blagih tretmana za sve vrste raka.

Mit 9: Nismo postigli nikakav napredak u borbi protiv raka

Ovo jednostavno nije istina. Zahvaljujući napretcima u istraživanju, stopa preživljavanja raka se udvostručila u Ujedinjenom Kraljevstvu u zadnjih 40 godina, a stope smrtnosti pale su 10% samo u zadnjoj dekadi.

Sve te brojke vrijede za ljude koji su primili liječenje prije 10 godina. Ljudi koji danas dobivaju tretmane vjerojatno imaju još veće šanse za preživljavanje.

Još uvijek je velik posao pred nama. Postoje neki oblici tumora kod kojih je napredak znatno sporiji - rak pluća, mozga, gušterače i jednjaka. A kada izgubite nekoga zbog raka, čini vam se kao da nikakav napredak nije postignut.

Mit 10: Morski psi ne dobivaju rak

Morski psi dobivaju rak. Znanstvenici su opazili i opisali pojavu tumora u morskih pasa, no mit o tome počeo je 70ih godina i od tada ne nestaje.

Uzrok mita je istraživanje na Medicinskom fakultetu Johns Hopkins na kojem su znanstvenici primijetili kako hrskavica sprečava rast novih krvnih žila u tkivo - nešto što je neophodno za razvoj malignih tumora. Kako je kostur morskih pasa u cijelosti sačinjen od hrskavice, pretpostavili su da bi morski psi mogli biti izvor tretmana.

Tu je uskočio Dr. William Lane, koji je pročitao istraživanje o hrskavici, i počeo proizvoditi pilule od hrskavice morskih pasa, tvrdeći da liječe rak. Objavio je knjigu 1992. godine pod naslovom 'Morski psi ne dobivaju rak: Kako vam hrskavica morskih pasa može spasiti život'.

Druge tvrtke također su krenule u lov na morske pse i prodavanje pripravaka od njihove hrskavice, uzrokujući masovni izlov tih životinja, no sva neovisna istraživanja pokazala su kako pilule s hrskavicom nemaju nikakav učinak na rak.

 

Izvor: Članak, U suradnji s ZnanostBlog, cudaprirode.com